Jedan dan na planini – Čvrsnica


Kladuščanin Hasan Mujakić radio je na novoj, petoj epizodi serijala ”Jedan dan na planini”. Ovaj put posjetio je planinu Čvrsnicu, a kako je protekao uspon saznajte u tekstu ispod;

Planina Čvrsnica bila je peta lokacija odabrana u sklopu projekta “Jedan dan na planini”. Radi se o jednoj od najvećih planina Bosne i Hercegovine koja ima čak 15 vrhova iznad 2000 metara. Najveći vrh je Pločno sa impozantnih 2228 metara nadmorske visine. Ljepote Čvrsnice je nemoguće istražiti u jednom danu, tako da se svaki zaljubljenik u planinarenje na ovu planinu iznova vraća. Najveća atrakcija Čvrsnice, a možda i svih bh. planina zajedno, su ipak Hajdučka vrata, prirodni geomorfološki fenomen koji se nalazi na 2000 metara nadmorske visine. Više o ljepotama Čvrsnice pogledajte u video prilogu:




Na uspon smo ja i Nihad Ćosić, koji me prati na svim pohodima u sklopu projekta, krenuli iz Jablanice, grada koji je smješten u podnožju Čvrsnice i Prenja. Preko naselja Doljani i Sovići došli smo na vidikovac sa kojeg se je pružao prelijep pogled na jutarnjim suncem obasjano Blidinjsko polje. Nakon kratke pauze, nastavili smo vožnju prema našoj početnoj tački uspona, klupama na Velikoj Vitlenici (1450 mnv). Skrenuli smo sa regionalne ceste koja vozi dalje prema Blidinjskom jezeru, te gradovima Tomislavgrad i Posušje i prešli na makadam gdje smo se vozili oko 5 kilometara do Velike Vitlenice.

Tu smo se spremili za polazak i krenuli na uspon prema Hajdučkim vratima i vrhu Trinača. Tokom pješačenja sa svih strana su se pružali pogledi na vrhove Čvrsnice koji nikoga nisu ostavljali ravnodušnim. Prvi dio staze je prošao u šetnji kroz šumsku stazu uz blage uspone. Na Zaglavlju (1540 mnv) smo ponovo odmorili, a ostatak puta je značio i prelazak iz šume u nisko raslinje. Na putu prema Hajdučkim vratima smo prošli i kraj jednog katuna (skloništa), a nedaleko od njega i kraj izvora vode koji u ljetnim mjesecima zna presušiti. Nakon još sat vremena hoda, došli smo do raskršća
za Planinarski dom “Vilinac” i Hajdučka vrata. Skrenuli smo lijevo, odnosno prema istoku, i nastavili naš pohod. Prije Hajdučkih vrata, prošli smo kraj jezera Crvenjak (1970 mnv) gdje smo sreli nekoliko planinara koji su se osvježili kupanjem u hladnom jezeru.


Petneast minuta poslije, pred nama se je ukazao prizor koji odmah u startu oduzima dah. Ogroman kanjon Dive Grabovice, koji je na nekim mjestima dubok i do 1500 metara, i iznad njega na visini od 2000 metara, najveća planinarska atrakcija naše zemlje, Hajdučka vrata. Hajdučka vrata su prirodni fenomen koji se nalazi iznad kanjona Dive Grabovice na istočnom dijelu Čvrsnice. To je kameni prsten (otvor) u stijeni, promjera oko 5 metara nastao djelovanjem različitih klimatskih i geomorfoloških faktora. Još od 1985. godine Hajdučka vrata proglašena su zaštićenim prirodnim spomenikom u BiH. U praksi, malo se toga poduzima da se ovo prirodno čudo zaštiti, a planinarska i ekološka udruženja godinama upozoravaju na opasnost od urušavanja prstena, što zbog vremenskih neprilika, što zbog nesavjesnih pojedinaca koji su se penjali na vrh samog prstena. Planinari su u više navrata osuđivali takvo ponašenje individua koji su se “pohvalili” takvim slikama, tako da su ovakve stvari u praksi sada dosta rijeđe.


Uz Hajdučka vrata, naravno, veže se i legenda. Prema njoj, na ovom mjestu su odmetnuti momci, u vrijeme Osmanskog carstva, proglašavani hajducima. Ovaj planinski prsten poznat je i kao Mijatov prolaz, po hajduku Mijatu Tomiću. Nakon Vrata, produžili smo naš put prema obližnjem vrhu Trinača (2038 mnv), do kojeg nam je trebalo svega 15-ak minuta hoda. Sa njega se pruža prelijep pogled na kanjon Dive Grabovice, te na masiv obližnjeg Prenja. Nažalost, požar na obroncima Čvrsnice koji je tih dana stvarao mnogo problema lokalnim vatrogasnim jedinicama, je stvorio jedan veliki oblak dima ispred impresivnih masiva Prenja. Na Trinači smo se upisali knjigu, napravili nove fotografije, i krenuli nazad, ovaj put uz dužu pauzu za odmor i kupanje na jezeru Crvenjak. Iako je bio radni dan, imam potrebu naglasiti da je bilo lijepo vidjeti turiste/planinare iz Splita, Zagreba, Češke i Njemačke na putu prema Hajdučkim vratima. Turistički potencijal Bosne i Hercegovine još uvijek nije dovoljno prepoznat i adekvatno promoviran na društvenim mrežama, no nadati se je da će se to, uz primjetne pozitivne trendove, uskoro promijeniti. Uslijedio je dugi spust nazad prema Velikoj Vitlenici, gdje smo žurili kako bi uhvatili zalazak sunca iznad Blidinjskog jezera, do kojeg nam je nakon izlaska na magistralnu cestu trebalo svega 15-ak minuta vožnje. Radi se o najvećem planinskom jezeru u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, a smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana na nadmorskoj visini od 1183 metra. Površina mu varira od 2,5 do 6 kvadratnih
kilometra. Najveća dubina jezera je 4,5 metra, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra. U zimskim
mjesecima, jezero je većinom okovano ledom.


Nakon Blidinjskog jezera, krenuli smo nazad prema Jablanici, a zbog gubitka dnevne svjetlosti nismo
posjetili nekropolu stećaka Dugo polje. To ću da posjetim nekom drugom prilikom, a svi vi koji se nađete
na putu kraj Blidinjskog jezera obavezno navratite i posjetite ovaj nacionalni spomenik Bosne i
Hercegovine.

Vidimo se uskoro na Treskavici, sljedećoj destinaciji u sklopu projekta „Jedan dan na planini“. Ovaj
projekt se realizira u sklopu Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP – Independent media
empowerment program), a kojeg u BiH implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i
Otvorena mreža.

Izvor:Hasan Mujakić

Vezane vijesti: