U susret Prazniku rada: Većina zaposlenih ne radi

Ovaj praznik rada biće upamćen kao jedan od najčudnijih od kad je počeo da se obilježava u svijetu. Zbog pandemije koronavirusa u većini svjetskih ekonomija poslovne aktivnosti su gotovo  zaustavljene.

Ono što nas treba najviše da brine jeste naša ekonomija, kako je oživjeti i kako spasiti što veći broj radnih mjesta. Sam podatak da je za  43 dana  samo u Federaciji bez posla ostalo više od 30.000 radnika, dovoljan je signal za zabrinutost i strepnju  u narednom periodu. Iako su bile najavljivane mjere za spašavanje radnih mjesta one se još uvijek nisu desile. Federalni „korona zakon“ još uvijek nije usvojen (nastavak sjednice Doma naroda 4. maja) a ako se usvoji početkom narednog mjeseca, poduzetnički sektor bi od njega mogao imati koristi u najboljem slučaju u junu mjesecu. Većina ekonomskih analitičara kaže da smo debelo zakasnili sa mjerama i da sa ovako krhkom ekonomijom imamo razlog za veliku zabrinutost.

Ovakva situacija bi se posebno mogla odraziti na USK, koji je po ekonomskim parametrima i broju zaposlenih pri samom kraju u Federaciji. Ako svemu ovome dodamo da će ovog ljeta dolazak dijaspore biti u najmanju ruku prepolovljen, onda je to dodatni problem jer većina uslužnih djelatnosti preko ljeta bila oslonjena na potrošnju dijaspore. Određen broj firmi koji su nastavili sa radom i u vremenu pandemije, suočava se sa problemom transporta jer ni jedan granični prijelaz na kantonu nije otvoren za robni promet. Kantonalna vlada je prije nekoliko dana raspisala Javni poziv za dodjelu sredstava od 2,5 miliona maraka koja su namijenjena za subvencioniranje minimalnih plata onim subjektima kojima je ovo vrijeme bio zabranjen rad. Sami javni poziv je nespretno napisan, tako da se nema potpuni uvid  ko može aplicirati za sredstva, jer imamo djelatnosti kojima je zabranjen rad a nisu na spisku onih koje se mogu prijaviti.

U svemu ovome dešava nam se afera „respiratori“, koja je došla kao so na živu ranu građanima. Javnost je najviše ogorčena na odnos onih koji su učestvovali u svemu ovome i kažu da je kod uvoza respiratora iz Kine sve bilo u redu, a imamo i onih koji sada pokušavaju oprati ruke od svega ovoga. Koliko se god neki vadili na trenutnu situaciju i poteškoće kod uvoza, niko ne može opravdati način na koji je firma „Srebrna malina“ dobila ovaj posao vrijedan 10,5 miliona maraka. Federalni premijer dođe na aerodrom da dočeka avion koji je dovezao respiratore, federalna ministrica financija i čelnica  Štaba CZ prvo izjavi da procedura nije provedena kako je trebalo a onda potpiše odluku o raspodjeli respiratora zdravstvenim ustanovama. Onaj o kome se najviše u aferi govori, pored direktora „Srebrne maline“ Fikreta Hodžića, je  načelnik Civilne zaštite Solak, koji nakon dva dana izjavljuje da je sve provedeno po zakonskim procedurama. Niko ne objašnjava kako je firma koja se bavi poljoprivredom dobila posao vrijedan preko 10 miliona, a ista ta firma je za cijelu godinu imala promet 25 puta manji od  posla sa respiratorima kojeg je „dogovorila“ sa Federalnom civilnom zaštitom. U svemu ovome je sporna i cijena po kojoj su respiratori nabavljeni.

Na državnom nivou situacija je po običaju neriješena, jer sama činjenica da u Vijeću ministara još uvijek nije donesena odluka o raspodjeli sredstava MMF-a, dovoljno govori o tome kakva je situacija u državi.

Sretan nam praznik rada, sa nadom da će nas većina početi raditi.

Trend radio/Mersad Sarajlija

Vezane vijesti: