Muzej prekinutih veza: Mjesto gdje sjekira, silikoni i medvjedići asociraju na kraj ljubavi

Nakon svakog prekida ostaju uspomene i svojevrsni “suveniri” završene ljubavi. Neki ih skrivaju u kući, drugi bacaju ili poklanjaju, a treći uništavaju. No već nekoliko godina sve je popularnija ideja doniranja ovih detalja zagrebačkom Muzeju prekinutih veza, mjestu gdje ti predmeti dobijaju drugi život.

Kada su početkom 2000. godina odlučili okončati dugogodišnju vezu, producentica Olinka Vištica i umjetnik Dražen Grubišić pokušali su pronaći mjesto na kojem mogu ostaviti značajne predmete koje su dijelili jedno s drugim. Sve internetske pretrage sugerisale su da bi zajedničke stvari trebalo baciti ili zapaliti, odnosno, da je poslije prekida važno u potpunosti uništiti sve tragove koji asociraju na kraj veze.

“Odlučili smo krenuti drugim putem”, kaže nam Grubišić započinjući priču o zagrebačkom muzeju: “Dijelili smo mnogo stvari, ali jedna od nama najdražih bio je maleni zečić na navijanje. Nismo mogli imati kućnog ljubimca pa smo se šalili sa zečićem. Putovao je s nama, kad smo se razdvajali, fotografisali smo ga tamo gdje bi inače pozirao neko od nas dvoje. Baciti ili zapaliti takvo nešto – to je nalikovalo vandalizmu. Ako si proveo godine s nekim, valjda je to bilo s nekim razlogom? Ne moraš brisati cijelu historiju jer si osjetio razočarenje”.

Inspirisani Višticinom idejom o kreiranju mjesta na kojem će počivati stvari iz neuspjelih veza, kreirali su umjetnički projekt kroz koji će predstaviti predmete iz neuspjelih ljubavnih veza. U Zagrebu su 2006. godine uz svoje predstavili i predmete svojih prijatelja, a postavka je do 2010. obišla veliki broj zemalja širom svijeta. Pri povratku su odlučili otvoriti prostor u kojem će biti izložene postavke predmeta.

Dok obilazimo muzej, Grubišić nam govori kako je, uprkos implikaciji da je tema muzeja tužna, ovo mjesto koje govori prvenstveno o ljubavi. Ističe kako sve ima svoj rok isticanja te kako muzej posmatra ljudske odnose s neke druge strane, kada je ljubav već gotova. Ljudi tada žele ispričati svoju priču, direktno i jasno opisati šta im se dogodilo. U razvijanju bliskosti sa strancima leži sva čarolija ove priče.

“Unutar 11 godina od otvorenja muzeja u Zagrebu, dobili smo nekoliko hiljada predmeta iz svih dijelova svijeta. U kolekciji je veliki broj vjenčanica, vjenčanog prstenja, knjiga… Imamo i dosta neobičnije predmete, poput žučnog kamenca, kraste od rane iz velike saobraćajne nesreće, pa čak i silikona koje je nakon prekida izvadila žena koju je bivši dečko natjerao da ih ugradi!”, kroz smijeh priča Grubišić.

Na jednoj od polica izložena je proteza, na drugoj veliki bicikl, dok je u drugim prostorijama moguće pronaći grudnjake, stare knjige i opširna ratna ljubavna pisma. Neki predmeti stari su po nekoliko decenija, a posjetitelji čitajući kratke priče upoznaju ljude čije su živote obilježile velike i male ljubavi, ratovi, bolesti i smrt.

“Ne prestaje me oduševljavati činjenica da često dobijamo predmete koji su stari nekoliko desetljeća. Mislim, ako vam neko da predmet star 50-60 godina, to je uspomena na nešto što je ostavilo toliko traga u njemu da i godinama kasnije čuva sitnice koje ga na to asociraju. I ako nakon toliko godina imate potrebu pričati o tome, podijeliti to s drugima… Velika je to stvar”, kaže.

Muzej prekinutih veza slovi za jedan od najposjećenijih muzeja u glavnom gradu Hrvatske i već godinama nastavlja dobijati na popularnosti. U pitanju je prvi privatni muzej u ovoj državi, a identičan je otvoren i u Los Angelesu. Posjetitelji se unutra zadržavaju oko sat vremena, a zatim izlaze i zamišljeno analiziraju eksponate i priče.

“Vlasnik sam kafića u blizini i često dok sjedim sa strane posmatram ljude dok izlaze iz muzeja i dolaze popiti kafu čekajući ostatak grupe. Muzejska postavka ih uvijek potakne na propitivanje. Ne prepoznaju me pa dugo razgovaraju o tome šta je bilo najbolje, šta ih se najviše dojmilo… Zatim počinju razmišljati i analizirati sebe i svoje bližnje. Mislim da za umjetnost nema većeg komplimenta nego kad vas natjera da se zamislite”, kaže.

Govoreći o tome, prisjeća se susreta s 80-godišnjim Amerikancem koji je prilikom boravka u Zagrebu posjetio muzej: “Upoznali smo se dok je stajao naslonjen na pult i razgovarao s našim uposlenicama. Rekao mi je kako je mislio da je za osam decenija života sve vidio i čuo, ali da je dolaskom u muzej shvatio da o nekim stvarima ne zna baš ništa. Mislim da su takve stvari vrlo važne i da, bez obzira na godine, ljudi shvataju da su neke osnovne stvari vrlo posebne”.

Pri kraju naše posjete Grubišić govori kako na adresu muzeja svake sedmice stižu novi paketi iz svih dijelova svijeta: “Plašili smo se da će biti monotono, mislili smo da ćemo dobiti hrpu plišanih medvjedića i pisama. Ali sadržaj paketa nas uvijek iznenadi i nikad ne možemo prepostaviti šta će biti u njima”.

“Olinka kaže da, ako ništa, bar smo promijenili tražilicu na Googleu i sada je tamo moguće pronaći nešto više od običnih prijedloga kako uništititi stvari iz propale veze”, kroz smijeh zaključuje Grubišić.

Želite li donirati predmete muzeju, obradovat će vas informacija da je to moguće učiniti poštom uz formular koji je dostupan na zvaničnoj stranici Muzeja prekinutih veza. Podijelite svoju priču s milionima posjetitelja i na poseban način se oprostite od stare ljubavi ili, ako ne čuvate suvenire bivših ljubavi, posjetite zagrebački muzej i nakratko se izgubite u zanimljivim pričama iz svih dijelova svijeta.

Izvor: klix.ba

Vezane vijesti: