Dilema mladih iz Bosne i Hercegovine –ostati ili otići?

Jedna od najaktuelnijih tema u posljednjih nekoliko godina je odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine. Mnogi se trude riješiti taj problem, ali rezultati pokazuju da su brojke svakim danom sve veće i veće.

Bosnu i Hercegovinu je u posljednih pet godina napustilo više od 170 000 obrazovanih, radno sposobnih osoba. Neki od njih odlaze nakon srednje škole, a neki čak i ranije. Činjenica je da su neka sela, općine i gradovi naseljeni jedino starim osobama (65+). Razlozi su brojni, a glavni od njih je nedostatak vjere u budućnost.

 „Na mladima svijet ostaje“, a kad su u pitanju mladi, oni ističu da su uslovi studiranja, općenito, mnogo kvalitetniji u drugim državama nego u Bosni i Hercegovini. Istina, nisu samo mladi oni koji odlaze, pored njih je armija bosanske omladine koja čeka red na graničnom prelazu. Pred njima je jako težak zadatak, odnosno jako velika odluka kojom odlučuju  da li će ostati na bedemima Bosne i Hercegovine i boriti se za bolje sutra ili će svoje talente i sposobnosti otvorenih dlanova pokloniti drugoj  državi. Većina srednjoškolaca ima mišljenje da je drugdje bolje bez da oni zapravo znaju kakva je situacija tamo gdje idu. Nijedna država ne želi neobrazovane i nesposobne građane, pa tako ni one države čiji su uslovi tkz. bolji. Potrebno je truditi se i ulagati u sebe kako bismo mogli uložiti i u onu državu u kojoj se nalazimo. Sve te države za koje smatramo da su bolje, bolje su upravo iz razloga što su njihovi stanovnici odlučili ostati i boriti se da svakim danom postaje sve bolje. Ono što možemo naučiti iz toga je da je za pobjede potrebna vojska.  „Ključ toga da nam bude bolje je da ostanemo i borimo se da nam bude bolje“- govori nam maturantica II srednje škole-Alma Nuhanović.

Jedan od ključnih faktora za ostanak je zapravo pronalaženje motivacije za ostanak. ”Vjerujem da svako može pronaći tu motivaciju jer svaki njen stanovnik posjeduje bar jednu stvar koja ga veže za tu državu, bilo to sama ljubav prema vlastitoj državi ili sl. Ako mi svi odemo, kome to ostaje Bosna? – Ja želim biti dio te promjene koja Bosnu diže iz pepela.“-govori nam Aida Murić, studentica II godine Pedagoškog fakulteta u Sarajevu koja je od onih koji ostaju i bore se za bolje sutra.

Migracija stanovništva je sasvim normalna stvar i dešavala se kroz cijelu historiju. Mnogo toga se čini da bi se spriječio taj problem, ali nedovoljno da bi migracije prestale. Čak 50% stanovništva Bosne i Hercegovine razmišlja o napuštanju zemlje. To nisu uopće male cifre, te posljedice mogu biti velike. Osim što se gubi radna snaga, gube se i talenti koji bi doprinijeli političkoj i kulturnoj obnovi. Zaposlenica II srednje škole preporučuje mladima da se bore za sebe gdje god otišli, ali činjenica je , da gdje god odete, bit ćete tuđi. Svoji ste samo u svojoj zemlji, a zar se može nešto ostvariti ako nismo svoji? – Ne može.

Iako još uvijek postoje oni koji ne žele napustiti ovu zemlju, ovo nije tema koju treba odbaciti. Činjenica je da će Bosna i Hercegovina  uvijek imati kulturu, historiju i običaje koje ne može zamijeniti nijedna država. No, upitno je da li će Bosanski gradovi, kuhinja, ljiljani i ostale mnogobrojne ljepote uspjeti zaustaviti problem današnjice, odnosno da li će uspjeti zadržati stanovništvo.

„U državi u kojoj veći dio građana dangubi ne mogu se rađati značajna djela“- poznati je citat Nikola Mačivela koji nam mnogo može pomoći kad je u pitanju dilema ostati ili otići, prema tome zasučimo rukave jer pred nama je mnogo posla.

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Priča rađena u sklopu projekta Škola novinarstva III generacija, priču pripremila i snimila Samra Hušidić.

Vezane vijesti: