Poljoprivredna proizvodnja danas i poljoprivredna proizvodnja nekada, mnogo se razlikuju. Za početak danas je dosta olakšano zbog svih mašina i dostupnosti, ali se unazad nekoliko godina sve manje ljudi bavi ovim poslom. Međutim, oni koji su shvatili kolika je dobrobit organske proizvodnje, vratili su se svojim korijenima i nastavili tamo gdje su nekada stali.Upravo u jednoj takvoj priči upoznat ćete našu sagovornicu Sebihu Miljković.
Poljoprivreda i organski uzgoj, nešto su što Sebiha, zvana Bella, poznaje od svog djetinjstva. Kako je u proteklih nekoliko godina došlo do velikog iseljavanja, od njene porodice u mjestu Polje gdje žive, ostalo je mnogo zemlje, koju je odlučila iskoristiti i započeti ponovo priču o poljoprivrednom uzgoju. Sebiha i njen suprug 2017., došli su na ideju da krenu sa organskim uzgojem jagoda i lubenica. Imali su prostor, imali su volju i imali su nadu da će od toga proizaći nešto dobro, i nisu se pokajali.
”Danas uzgajamo jagode 2.000 sadnica, lubenice na oko 2 dunuma, dinje oko 500 sadnica, a tu su i paradajz i paprike, dok u narednom periodu planiramo proširiti proizvodnju, odnosno planiramo zasaditi više sadnica jagoda i ostalih proizvoda koje sami uzgajamo”, ispričala nam je na početku našeg razgovora vrijedna Sebiha.
Pored posla koji ima kod kuće, na njivi, Sebiha je i majka petogodišnje djevojčice Suane, supruga, domaćica i vlasnica butika za žene. Kako nam je ispričala njen radni dan počinje u 6 ujutro i traje obično, u vrijeme sezone branja, po nekih 12-16 sati. Na plantažu jagoda izlazi rano ujutro kako bi stigla pokupiti plod koji će prodati, a u berbi joj pomažu i dvije radnice.
Njen suprug Suad koji radi u inostranstvu, kaže da je izrazito ponosan na svoju suprugu zbog svega što stiže uraditi, posebno jer on nije tu uz nju kao pomoć svih sedam dana u sedmici, već joj pomaže vikendom jer tada je kod kuće.
Snaga ove žene vidi se u svemu, ali pored snage tu je i velika ljubav koju ima prema svemu što radi, a na naše pitanje otkud joj tolika energija kaže: ”Volja je bitna, volja za radom, jer u ovom poslu ne smijete stati, ili stajete sa svime skroz ili idete u punom kapacitetu.”
Ističe da je prije svega zahvalna što njena porodica jede zdrave domaće proizvode i što njeni kupci prepoznaju njene proizvode kao kvalitetne i uvijek se vraćaju po još, što joj ujedno daje podstrek da ide dalje. Od samog početka u svemu im pomaže agronom Senad Osmanagić koji je na početku odradio analizu zemljišta i savjetovao ih kako će od zasađenih proizvoda dobiti maksimalan kvalitet.Tako je u prvoj godini berbe imala izrazito dobre rezultate. ”Prošle godine, odnosno prve godine branja imali smo tonu jagoda, 18 tona lubenice i pola tone dinje, čime sam ja izrazito zadovoljna, i nadamo se i ovoj godini da će biti uspješna. Imali smo i 4 vrste paradajza i 4 vrste paprike posađene u prvoj godini, kako bismo ustvari shvatili koja vrsta će najbolje odgovarati našim kupcima, pa smo se odlučili da ove godine idemo sa uzgojem 2 vrste paradajza i 3 vrste paprika”, ispričala nam je Sebiha.
Ono što je jako bitno naglasiti jeste da ova vrijedna porodica svoje proizvode prodaje u svom dvorištu i kupci im se stalno vraćaju jer prepoznaju kvalitet proizvoda. Pored svega, jedan od veoma bitnih detalja kod uzgoja ovog voća i povrća, kazala nam je Sabiha, jeste da se navodnjavanje vrši isključivo sa prirodnom izvorskom vodom sa bunara, što je svakako još jedan veliki plus jer nema hlora i ostalih dodataka u vodi.
”Što se tiče rezultata našeg rada, ja sam prezadovoljna, samo treba biti uporan i raditi sa ljubavi”, rekla nam je na kraju naša sagovornica. Nadamo se da će svakako nastaviti sa proizvodnjom kvalitetnih proizvoda jer svakako da je svima nama u cilju da jedemo što zdraviju i kvalitetniju hranu, a dok postoje ljudi poput nje koji se trude da to i ostvare, ne moramo da brinemo.
Za kraj, ostat će jedna od najpoznatijih rečenica, a to je ”domaće je domaće”.
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Priča rađena u sklopu projekta Škola novinarstva 3.generacija. Priču pripremila Nedžma Nezirević.
