Da je 2012. godine znala šta je čeka, Razija Radler Pehlić vjerovatno se nikad ne bi upustila u projekat izgradnje hotela u rodnom gradu. Ova rođena Kladuščanka zajedno sa suprugom Dietmarom, prije osam godina je krenula u ambiciozan projekat izgradnje hotela na brdu naselja Trnovi. Kako nam je sama rekla, parcela na kojoj je počela gradnju prvobitno je bila njiva oranica, a za ovu lokaciju se odlučila zbog predivnog pogleda koji se odavde pruža na Veliku Kladušu.
Od samog početka u ovom projektu ništa nije išlo uobičajenim putem. „Potrebnu dokumentaciju za dobijanje urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole predala sam u drugoj polovini 2012. godine. Poslije mnogih peripetija, građevinsku dozvolu sam dobila tek 2015. godine. Kada sam dobila dozvolu mislila sam da je mojim problemima došao kraj, međutim to nije bilo tako“, rekla nam je je Razija, koja punih trideset godina živi i radi u Austriji.
Problemi sa kojim se Razija u nastavku izgradnje susrela bili su vezani za priključak električne energije za objekat. Rukovodeći se sa tim da je dobijanjem građevinske dozvole ispunila i uvjete za elektro-priključak, krenula je sa zemljanim radovima na objektu. Pošto priključka nije bilo, sa bratom čija se kuća nalazi u neposrednoj blizini, dogovorila je da joj pruži kabl pomoću kojeg bi imala struju za izgradnju. Sa radovima nije prekidala jer se je nadala da će saglasnost za priključak doći.
„Nastavili smo radove na izgradnji objekta a uporedo sa ovim sam slala dodatnu dokumentaciju za elektro priključak. Problemi su se javili, kad su mi iz Elektrodistribucije Bihać rekli da me ne mogu priključiti na postojeće priključke, zbog toga što za napajanje hotela treba nekoliko desetina KW, kako bi se mogao kvalitetno opskrbio objekat. Tada započinje prava agonija oko toga na koji način dovesti kvalitetan priključak na vrh Trnova“, rekla nam je revoltirana i razočarana Razija.
Ono što ni njoj u ovoj situaciji nije jasno, jeste kako je moguće da je dobila građevinsku dozvolu za gradnju hotela za koji se ne može pronaći način kako ga opskrbiti potrebnom električnom energijom. „S obzirom na to da sam udata za Austrijanca, da smo u ovaj objekat uložili porodični kapital, najteže mi pada kako mužu objasniti zbog čega se u Bosni ovoliko dugo čeka na rješavanje elektro priključka u 21. stoljeću“.
U cilju rješavanja problema, Razija je imala nekoliko susreta sa odgovornim ljudima u Elektrodistribuciji Bihać, koji su joj rekli da je do općine jer Općinsko vijeće treba utvrditi opći interes da bi se mogla obaviti eksproprijacija zemljišta, kroz koje bi išao elektro kabl od trafostanice u podnožju Trnova do samog hotela. Kako smo dobili informaciju od Razije, nakon što je Vijeće tek krajem prošle godine proglasilo opći interes, sada su se navodno javili problemi oko trafo stanice i parcele koja je u vlasništvo JKP VIK. Da bismo dobili informaciju o ovome obratili smo se VIK-u, koji su nam odgovorili „Kako su postupci pred nadležnim službama još u toku, a radi se o postupcima koju su pokrenuti od strane investitora. Obavještavamo Vas da nismo u mogućnosti do pravosnažnosti okončanja postupka o istom izjašnjavati se… Sličnu informaciju nam je i u telefonskom razgovoru potvrdio i direktor VIK-a Edin Kekić, koji nam je rekao i da je samu situaciju usložnjavalo i to što ovo preduzeće duži vremenski period nije imalo imenovane upravljačke strukture (Skupština i Nadzorni odbor), jer je donošenje bilo kakvih odluka za ovaj slučaj u nadležnosti ovih tijela.
Tragom dokumentacije koju nam je Razija predočila, informaciju smo tražili i od Elektrodistribucije Bihać, međutim do danas od njih nismo dobili nikakav odgovor, iako smo upit uputili prije 15 dana.
Investitorica i vlasnica hotela, kako nam je rekla, toliko je razočarana svim ovim dešavanjima da se je bezbroj puta pokajala što je počela sa gradnjom objekta u Velikoj Kladuši.
„Da bi pokušala riješiti svoj problem tražila sam da me primi Općinski načelnik, ali nisam uspjela iako sam to pokušavala u nekoliko navrata. Prije nekoliko mjeseci sam danima dolazila u općinu da me primi, sjedila sam satima na stepenicama pet dana uzastopno da bi me primio. Kada su vidjeli da neću otići, primio me je njegov savjetnik Ervin Abdić, jer je rekao da je načelnik zauzet. Pitam se kakva smo mi to općina u kojoj načelnik nema vremena da primi investitora, koji gradi hotel u koji će biti uloženo preko dva miliona maraka i planirano je zapošljavanje minimalno desetak radnika“.
Treba reći da je većina radova na hotelu urađena, da je ostalo još unutrašnje uređenje i uređenje eneterijera oko samog objekta, koji će imati 11 soba, 6 apartmana, restoran sa terasom sa koje se vidi veći dio grada.
Kako na je rekla Razija, ono što je sigurno jest da je sama sebi obećala na samom početku da nikom neće dati ni marku, kako bi „ubrzala“ neke stvari iako su joj to mnogi sugerirali. Ako bi to uradila, kaže da bi bila saučesnik u korupciji koja je na svakom koraku u ovoj napaćenoj državi. Iako je sve ove godine doživjela puno problema i razočarenja, ova Kladuščanka se ipak nada pozitivnom rješenju i završetku hotela sa čije terase se vidi prekrasan zalazak sunca u zapadnoj kapiji BIH.
Nejra Mustedanagić Ljubijankić/Lajla Žalić
