MARKETING

ADA PROMET Velika Kladusa - Tehnicki pregled

Peti decembar: Svjetski dan turske kafe

Zbog jedinstvenog mirisa koji ispunjava domove, kafiće, kancelarije i naposlijetku same ulice, turska kafa jedno je od najprijatnijih iskustava koje ćete doživjeti tokom svog putovanja u ovu zemlju, a upravo današnji dan (5. decembar) obilježava se kao Svjetski dan turske kafe.

Kafa je u Turskoj društveni posrednik koji okuplja ljude povezujući ih i pozivajući na druženje. Uloga kafe u Turskoj je toliko važna da najbitniji sastanci i razgovori nakon objeda počinju uvijek istim pitanjem: “Kakvu kafu pijete?”.

Upravo njen jedinstven okus i tradicionalna vrijednost uvrstili su tursku kafu 2013. godine na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, a od tada se 5. decembar, datum upisa turske kafe na UNESCO, obilježava i slavi kao “Svjetski dan turske kafe”.

Stoljetna baština

Turska kafa je u središtu društvenog života otkako je prvi put skuhana u 16. stoljeću. Mirisni napitak proširio se širom osmanske imperije i svojim ritualima, tradicijom i ulogom obišao svijet. Kafa je ključna za tursku kulturu, a i sama turska riječ za doručak – “kahvaltı”, doslovno se prevodi kao – “prije kafe”.

Kad god posjetite Tursku, uvijek će vam biti ponuđena turska kafa kao piće dobrodošlice. To važi i za svadbene proslave, zaruke, rođenja i skoro sve društvene događaje.

Kakvu kafu volite?

Način kuhanja turske kafe ostao je nepromijenjen vijekovima, i to je jedna od odlika njene jedinstvenosti. Turska kafa se priprema tako što se fino mljevena i u prahu zrna kafe kuhaju u hladnoj vodi u prigodnoj posudi, odnosno cezve (džezvi).

Nakon ključanja, kafa zapjeni, a potom se sipa u šoljice u kojima se na vrhovima stvara baršunasta pjena. Za razliku od nekih drugih kafa, turska kafa se sipa u šoljice sa svojim talogom i uvijek se servira sa čašom vode, rahat-lokumom ili drugim slatkišom.

Metode pripreme

Turska kafa razlikuje se prema načinu mljevenja i pripremi, ovisno o sastojcima i navikama stanovništva različitih regiona Turske. Drveće mastike, koje se može naći širom Egejskog regiona, sa sobom nosi tradiciju pravljenja turske kafe sa mastikom.

Menengiç kafa, pripremljena je sušenjem zrna drveta Pistacia terebinthus i veoma je popularna u Gaziantepu, koji je “turska domovina pistacija” na jugoistoku zemlje.
Dibek kafa, obično smrvljena u kamenoj posudi, postala je popularna kao jedinstvena alternativa turskoj kafi zbog svoje blage arome i kao turska kafa koja se može poslužiti sa mlijekom. Mırra kafa poznata je kao čvrsta i gorka kafa, a obično se preferira u jugoistočnim pokrajinama Turske, Šanliurfi i Mardinu.

Izvor: Klix.ba

Vezane vijesti:

MARKETING

Sudo Luka logo
ada promet velika kladusa