Odrasla sam u jednom gradu, nad kojim bdije kamen i čuva ga kao majka svoje čedo, dok spava na svojoj bijeloj postelji satkanoj od legendi i teški historijskih priča. Čovjek ne može zamisliti da nešto od kamena može imati dušu, ali dokaz tome je bužimski Stari grad. Bužim kad utone u san, kad zaspu šumovita brda, zadrijemaju doboke i rodne doline, iznad njih se izdigne kamena tvrđava stara stoljećima. Možda je ona i starija i tajanstvenija, ali u pisanim dokumentima se prvi put spominje u trinaestom stoljeću. Na osnovu ovih podataka dolazimo do toga da je Stari grad ispratio je mnoge velikane, borce, viteze, pa čak i bana. Ispratio je sviju ali on je ostao i ostaće gdje je i sad. Odolio je on krajiškim sušama, olujama i hladnim snjegovima. Dočekao je dolazak i odlazak Osmanlija, koji su mu u amanet ostavili predivnu sestricu, a to je stara Drvena džamija koja se nalazi odmah ispod Starog grada. Ova džamija je izgrađena bez ijednog eksera, izgradio ju je Mehmet Vadžihi-paša 1838. godine.
Bužimski Stari grad je kroz historiju je odolijevao mnogim krvavim ratovima i napadima. Ova tvrđava sigurno je sagrađena da odoli takvim izazovima, jer je napravljena u obliku trapeza, a ojačavaju je dva metra debele zidine napravljene od kamena izvađenih iz rijeke Une. Pretpostavlja se da je tvrđava na kupolama imala drvene krovove , ali toga se niko ne sjeća niti je slikovito zabilježeno.
Često se zamislim i zamišljam kako je izgledala, a još više šta je uzrok zašto ga nema više. Moguće da je bio od hrasta jer naš kraj je nadaren sa tom sortom drveta, vjerujem da se predivno uklapao uz taj riječni kamen. Balans između zraka i zemlje utkan je u cijeli reljef na kojem je udaren njegov kamen temeljac.
Ponekad znam otići gledati svaki milimetar i razmišljati ko je sve to pravio, kojom idejom, namjenom, da li je tu uzidana neka tragična ljubavna priča ili je bila nešto samo za službu bez nekih pretjeranih emocija. Al, u zadnju teoriju imam veliku sumnju; previše on zrači nekom čudnom energijom da bi bio samo službeni objekat. Vjerovatno mu je na početku bila namjena bivanje službenom građevinom, ali zub vremena je učinio da ona postane romantizam.
Barem danas u naše vrijeme mnogi parovi su baš ondje započeli svoju ljubavnu priču. Jedino što imamo da nas veže za ovo doba su jedna obnovljena kula i bedemski zid sa vratima izgrađenim u stilu srednjeg vijeka. Nadam se da će moj tajanstveni prijatelj čuvati moj Bužim još puno stoljeća i da će se o njemu pisati sa još većim divljenjem upućenim njegovim čarima. Isto se tako nadam da će još dugo godina naš Stari grad biti najprepoznatija građevina Bužima, ako ni zbog čega drugog onda da neke buduće generacije mogu uživati u njegovoj ljepoti. Isto tako se nadam da će nadležni odvojiti potrebna finansijska sredstva za njegovu restauraciju i zaštiti ga od daljeg propadanja.
P.S. Tekst je pisan isključivo srcem, uskraćen je za neke historijske činjenice, jer sama pomisao na historiju budi bol i traumu, a ovim riječima sam htjela čitaoca otrgnuti od stvarnosti i odvesti ga u neka davna vremena.
Amina Šekić/Trend radio
