Rat i mir nikad se nisu slagali, kao ni dobro i zlo. Oni su kao crni i bijeli vojnici na šahovskoj tabli u borbi za prevlast. I onda, na kraju, uvijek ispadne isto-neko dobije a neko gubi dok pijuni stradaju. Ratuje se zbog mira, a tek u miru čovjek plati cijenu svoje sudbine. Tek u miru shvati koliko je izgubio ratovanjem. Tek u miru, osjeti svoj lični nemir duboko u duši i tek tada kreće u pravi rat.
A rat kad pokuca na vrata- sve se promijeni. Ni sunce više nije isto, ni dani ni ljudi. Svijet više ne gledate istim očima. Jedan dan, živite svoj svakodnevni život, drugi dan, svijet je stao.
Život kakav ste poznavali više ne postoji. Zaustavlja se, i više ništa nije isto. Mi u Bosni znamo kako je to kada svijet stane, kada vrijeme stane i kada ti je jedina misao u glavi:” Hoću li preživjeti?”
Naši dani u ratom zahvaćenoj Bosni nisu bili mirni. Granate su pjevale smrtonosnu pjesmu zlikovaca dok smo mi u sebi plakali i prkosno govorili: “Padajte, mi ćemo pobijediti! “
Zar će se sad sve ponoviti, u Palestini? Niko ne želi živjeti u strahu. Rat nikada nije donio ništa dobro,niti će donijeti. Rat je zlo koje sije smrt. Mi dižemo svoj glas protiv ubijanja nevinih. Dižemo svoj glas, jer onaj ko šuti, on je kao saučesnik.
“Pogledom ispraćena granata koja razara zgradu u kojoj radi moj otac.” – Riječi su djeteta koje je gledalo ubijanje oca, a nije moglo ništa uraditi.
Mi u Bosni dobro smo osjetili tišinu i neadekvatnu brigu svijeta prije više od trideset godina, tako da vrlo dobro znamo šta to znači i u slučaju Palestine.
Svi mi znamo da se u ratu se ne gube samo ljudski životi, već se gube i mnoge ljudske vrline. Dragulji ovoj svijeta u kojem prevladavaju mračne sile i namjere, postaju žrtve neljudskih afekata.
I mi vidimo zlo u Palestini, vidimo mi šta oni rade, iako ih svijet ne vidi. Nas boli njihova bol, iako svijet ne dotiče. Ali, mi znamo za nepravdu i ubijanja i svijet kad šuti.
Ne trebamo više da se grupišemo na ove ili one, nego trebamo jednom u životu da budemo ljudi, oni pošteni i priznamo da za ovo stanje krivci treba da odgovaraju. Jer dešava se genocid pred očima svijeta.
Erna Bunić, učenica prvog razreda Gimnazije u Bužimu
