Postoji jedna izreka ”Možeš otići iz jednog mjesta, ali to mjesto nikada ne ode iz tebe”. Da, to je ustvari ono mjesto kojem se uvijek vraćaš. Tijelom, dušom, mislima. Mnogi su nažalost bili primorani otići, a neki su otišli u potragu za novim stvarima. Bilo kako bilo, mjesto na kojem si rođen ostaje zauvijek dio tebe, ma gdje god bio.
Čovjek to shvati u nekom dijelu svog života, neki dok su još mladi, a jedan od njih je i Vedis Pajazetović. Vedis je rođen u Velikoj Kladuši, tu je proveo svoje djetinjstvo, školovanje i dio mladosti. Ovdje je upoznao svoje ljude, svoju kulturu i tradiciju, ovdje je disao punim plućima. Međutim, prije nekih desetak godina i on je otišao preko graničnog prijelaza. Trenutno Vedis živi i radi u Njemačkoj, ali bez obzira što je poprilično udaljen od svoga grada, on ga svako malo zove da mu dođe u posjetu i nadiše se blagog i poznatog zraka. Mnoge stihove je napisao ovaj mladi čovjek, mnogi od njih posvećeni su upravo ovom gradu, odnosno ljudima koji ovdje žive. Kroz svoje pisane riječi, Vedis predstavlja mnoge koji su bili i ostali dio njegovog života i to je veza koja ga drži povezanim sa Velikom Kladušom.
Kako nam je ispričao, uvijek je volio da piše , a inspiraciju pronalazi u ženama, odnosno majkama, i kako kaže ”to je neiscrpan izvor motivacije, jer kada bih danas napisao sve što mogu o majkama, vjerujte da bih sutra opet mogao pisati, ali sa drugačijom slikom i emocijom”.
Smatra da je uzrok tome i sama njegova ljubav prema rano preminuloj majci i to je nešto što ga pokreće i daje motivaciju. Pored toga Vedis kaže da voli da piše i o različitim temama, a jedna od omiljenih je i ljubav. Mnogi ljudi mu sejavljaju kako bi im napisao poneki stih za njima drage osobe i Vedis kaže da to rado odradi jer uživa u tome . Kada smo ga pitali šta bi izdvojio od svojih tekstova, posebno se osvrnuo na tekstove koje piše o djevojci Ajli. Inspirisan ovim imenom, kako kaže, shvatio je da zaslužuje da mu se posveti pažnja i u toku je pisanja knjige koju će nasloviti upravo ”Ajla”.
Vedis je do sada napisao dvije knjige, dok na trećoj radi.Zbog cijele situacije sa koronavirusom nije uspio održati promocije svojih djela, međutim nada se da će se uskoro i to desiti. ”Ovog ljeta ići će prva promocija knjige koja je moj pečat, knjigu koju sam posvetio svojoj majci, a nazvao sam je „Skrivena od vremena”, ispričao nam je Vedis.
Poveznicu u svim njegovim tekstovima čini ljubav i samo ljubav. Mnoge tekstove posvetio je upravo prijateljima, te nam priča da je dovoljno samo ime i riječi se same počnu nizati, a zahvaljujući tekstovima, stekao je dosta poznanstava i u drugim dijelovima BiH i regiona.
Ono što mu daje dodatnu motivaciju za dalje su upravo poruke podrške koje mu pristižu od trenutka kada je svoje tekstove počeo dijeliti putem facebook stranice ”Pisani tekstovi-Vedis Pajazetović”.
Na naše pitanje o planovima za ubuduće, rekao nam je da će nastaviti pisati, jer je vrijeme koje odvoji za pisanje njegovo vrijeme za mir i pritiskanje pauze od svakodnevnice.
”Duboko sam nadahnut svim piscima, ali sam svjestan da svi imamo jednu misiju i da smo svi različiti u svom pisanju, upravo zato svako pronalazi svoje mjesto ispod ovog neba, pa ću tako i ja”, priča nam Vedis. Mladima je poručio da čitaju, jer prema njegovim riječima, čovjek vrijedi onoliko koliko pročita.
Ponekad velike emocije možemo pronaći u redovima tekstova, a vrlo često u tim redovima pronađemo i dio sebe.Dokaz da su se u Vedisovim tekstovima pronašli mnogi su upravo djeljenja na društvenim mrežama i ”palčevi gore” za svaki njegov objavljeni tekst, jer ljude vežu emocije, da li ispisane kroz riječi ili kazane šutnjom.
”Kladušo grade, mjesto ljubavi i nade.
Kladušo grade, nek te tvoje kule krase.
Kladušo grade, ponosu i diko.
Kladušo grade, moja sliko i priliko.
Kladušo grade, uvijek sretna da si,
Kladušo grade, u srcu te nosim. ”
”O Kladušo, prostrana i velika.
Krilo tvoje je okrilje moje.
O Kladušo cvjetna i zelena, zemljo moja nepogažena.
O Kladušo, grade kameni
nek’ se tvoja veličina znameni.
O Kladušo volim tvoja sela,
U njima me ljubav zanijela.
O Kladušo kapijo Bosne. ”
Nejra Mustedanagić Ljubijankić/Trend radio
