Žene u korona krizi: KAD JE I DOM NESIGURAN

“Prvo smo se borili sa neznanjem, jer ni doktori nisu puno znali, samo se pronijelo o virusu koji je cijelom svijetu bio nepoznat. Tih dana nije nam padalo na pamet od čega ćemo živjeti, kako raditi? Uspaničili smo se. Imamo djecu, unučiće i briga je svakog roditelja kako njih zaštititi. Tjeskobu sam osjećala k’o kada je rat počeo”. Ovako svoju priču o ulasku u krizu koju je izvala pandemija korona virusa u BiH počinje Safija Kazagić, žena koja je neumorni radnik, što smo se uvjerili posjetom njenom imanju. Poljoprivrednica je, ima sa suprugom registrovano poljoprivredno gazdinstvo. Na desnoj su goraždanskoj obali, u Kazagićima, i proizvode organsko povrće na kojem, kako kažu, našim ljudima i Evropa zavidi. Ništa vještačko, sve zdravo na imanju i u plasteniku na pola dunuma u kojem, trenutno, plod daju paprike, a u pojedinim tek otkinutim paradajzima izmjerili smo  skoro pola kilograma.

Urod će Safiji donijeti zaradu, a kad se u pandemiju ušlo, pa vlasti proglasile vanredno stanje, svakim danom više, novi strahovi su se rojili u glavi. “Vidimo, ne ide na bolje. Slušamo vijesti, kažu ostanite kući, držite se mjera. Briga za zdravlje i živote bila je važna. Dan za danom, strahovi su nas pritisli. Šta činiti, sijati ili ne, kome prodati ako ovo potraje? A šta ako ništa ne posiješ, od čega živjeti? Ili, šta ako ne posiješ, kako će djeca? Svi su u privatnim vodama, imaju svoje zanate, ali koja fajda od toga, kad je sve stalo. Shvatili smo da se apeluje na zdravu ishranu, što više vitamina, ljudi nam počeli dolaziti, traže rasad, pa onda i povrće, kako je šta pristizalo. Odlučimo i zasadimo sve što smo mogli. Shvatila sam za kratko vrijeme da smo dobro prošli, jer u goraždanskim firmama radnici su počeli dobijati otkaze. Mnogo je ljudi ostalo bez posla, mnogo… Bojim se da će jesen i zima biti teži od svega do sad, barem kada je riječ o zaradi ” kaže Safija.

Pandemija – okidač za retraumatizaciju

A kad “neimaština” zakuca na vrata, eto i drugih problema. Baš o tome svjedoče u Udruženju žena “Seka” Goražde. Već zbrajaju posljedice iz korona krize i kazuju da se u ključnoj borbi za zaštitu građana od korona virusa zaboravilo na druge nedaće u zajednici, poput sve prisutnijeg nasilja nad ženama i porodicom u cjelini. Od starta pandemije su shvatile, kažu, da je pojedinim ženama, žrtvama nasilja, njihov dom postao najnesigurnije mjesto na svijetu.

“Značajno je porastao broj nasilja u našoj sredini, pogotovo prva dva mjeseca kad je stanovništvo bilo zatvoreno u kuće. Netrpeljivost je rasla, žene nisu imale kuda, bile su primorane da trpe, bilježile smo masu poziva za zaštitu tih prvih mjeseci, imali smo nedavno i jedan pokušaj samoubistva. Srećom, ta je žena sada dobro”, kazuje predsjednica UŽ “Seka” Goražde Esma Drkenda. Njihove bilješke ukazuju da su uzroci bili gubitak zaposlenja, dugotrajni stres, ratni PTSP, pa su žene trpjele i psihičko i fizičko i ekonomsko zlostavljanje.

“Kao posljedica rata kod velikog broja stanovništa se moglo primjetiti da je pandemija bila svojevrsni okidač za retraumatizaciju, jer su i u ratu postojale zabrane i ograničenja izlaska i velike nestašice hrane… To je sve uticalo da je stanovništvo u Goraždu bilo dodatno opterećeno. Gotovo po automatizmu rasla je stopa nasilja u porodici, a žrtve su, skoro kao i uvijek, žene i djeca” priča Esma. Zato je Udruženje “Seka” odmah organiziralo online pružanje psihološke pomoći za žene koje su imale za to mogućnost. Druge su pozivali telefonom vodeći se preporukama žene koja je inicirala njihovo osnivanje i istinski im je prijatelj, traumatologa Gabrijele Miler. Podsjećala ih je da je “važno razgovarati, bilo telefonom ili preko elektronskih medija o svojim emocijama, strahovima, sa dobrim prijateljicama, da ne biste kliznuli u neko panično stanje“. U „Seki“ su aktivirali i telefonski broj za pozive, oformile  Facebook grupu za djecu i roditelje koja broji više od 400 članova. (Kontakt FB stranica UŽ „SEKA“ Goražde i broj 061 020 355 ) U saradnji sa organizacijom World Vision uspjeli su obezbjediti 37 kreativnih paketića sa djecu u stanju socijalne potrebe, a pomogle i najugroženijim.

Od Medice mondiale Kölln i Fondacije TRAG Beograd dobile smo kriznu pomoć, osigurali smo tako pakete sa prehrambrenim i higijenskim artiklima za najugroženije klijentice SEKE. Situacija na terenu nam je pokazala da je sada vrijeme u kojem im moramo osigurati životne namirnice ako želimo postići kod klijentica efekt psihološke podrške”, kaže Esma Drkenda.

Tokom korona krize fizičko i psihičko nasilje nad ženama se izjednačilo

Ni u Zenici i okolici nije bilo ništa bolje. Centar ženskih prava od starta pandemije, pa sve do sada, neumorno radi. Imale su rekordan broj poziva za pomoć od strane žena žrtava nasilja.

Prema navodima naših klijentica nasilnik je sada imao i veću kontrolu. Tokom izolacije nasilnici su se osilili, pa su na ženi i djeci iskaljivali bijes jer ne mogu ići u kafanu ili kladionicu“, kazuje Meliha Sendić, predsjednica Centra ženskih prava Zenica i prisjeća se: “ Poziv za pomoć stiže nam dva sata nakon početka policijskog sata. Radi se o ženi, razvedena, živi u vanbračnoj zajednici sa bivšim mužem, zajedno sa dvoje zajedničke djece starosti petnaest i deset godina. Nasilje se dešava nadomak Sarajeva. Nasilje se dešava pred djecom! Kada je pozvala policiju rekli su joj da ga oni neće privesti, niti izreći hitnu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, jer više nisu vjenčani. Ženu je nasilnik bacao po sobi, čupao za kosu, iščupao pramen kose, a kada je to stariji sin vidio ustao je u odbranu majke i udario oca pesnicom u lice. Potom je žena sa sinovima pobjegla vani pa su tako stajali u majicama i papučama dok ih nije primila komšinica, uz sav strah od Covida. Uspjeli su doći do našeg broja telefona i uz posredovanje prema policiji prijava nasilja nije prošla ispod radara, spriječena je dalja eskalacija nasilja. Nasilnik je dobio mjeru zabrane prilaska“, iznosi predsjednica Centra ženskih prava Sendić. Svjedoči da godišnje pruže više od 2500 pravnih savjeta, ali ih je novonastala situacija zatekla.

„Pandemija ili proglašenje nesreće za žene je značilo da su prisiljene ostati u nasilnoj zajednici u slučajevima pokrenutih postupaka razvoda braka, nisu se poštovale odluke suda o starateljstvu nad djecom, centri za socijalni rad i policija nisu prijavljivali kršenje prethodno izrečenih zaštitnih mjera, kao što je zabrana pristupa žrtvi nasilja. U institucijama u sistemu zaštite nisu uspostavljeni specijalizirani odjeli u kojima bi bile dežurne osobe koje se isključivo bave pitanjima nasilja nad ženama. Nije bilo nikoga da nadgleda šta se događa poslije policijskog sata. Pandemija niti bilo koja druga kriza, ne može, niti smije biti izgovor za ne djelovanje institucija koje su u lancu sistema zaštite!” iznosi Melisa Sendić uz konstataciju da će korona kriza jednom proći, ali je pitanje kad će se i šta konkretno promijeniti u sistemu zaštite u državi koja ima svega devet sigurnih kuća sa svega 200 mjesta za djecu i žene žrtve nasilja. Kako god Centar ostaje na istom zadatku i nudit će pomoć žrtvama, jer su sigurni da će postojeću slijediti i ekonomska kriza (njihov broj je 062/960/796; FB page Centar ženskih prava).

U Goraždu isto smatraju. Iznose još jednu karakteristiku iz korona krize, a to je da je gubitak zaposlenja i briga za finansijsku budućnost dovela do nasilja u porodicama u kojima toga ranije nije bilo. “Slušali smo svjedočenja o gubitku kontrole u kućama, o bespomoćnosti, uočili povećanje anksioznosti, pojavu paranoičnih napada, iracionalnih strahova. I strah me je da će posljedice korona krize biti veće neko što i zamisliti možemo”, kaže Esma Drkenda iz Udruženja Seka. Apeluje prema svima koji mogu pomoći da se i u Goraždu oformi sigurna kuća. Dvije stambene jedinice bile bi dovoljne za privremeni smještaj za žrtve, da se odvoje od počinioca nasilja. Podržava to i žena s početka naše priče, te dodaje da svaku ženu treba ekonomski osnažiti. “Mi smo pokušavali i pokušavamo još uvijek pomoći. Javljaju nam se ljudi, pokazujemo ženama kako da oforme plastenik, neke nikada u životu nisu sijale, sada to čine. Za nas mala vojska poljorivrednica i novih gazdinstava znači snagu, a treba nam je, jer Grad nema čak ni tržnicu. Znači, Goražde koje je oduvijek imalo dobar pijačni prostor, sad nema ni to”, kaže Safija Kazagić.Eto zadaće za vlasti. Sigurne kuće za žrtve nasilja, gradska pijaca… I štošta drugo što nedostaje. Samo da sve ne ostane u redu neispunjenih predizbornih obećanja.

IZVOR K.E./portal Udar

Vezane vijesti: