MARKETING

“Čiji si ti?”

27 godina je prošlo od rata u Bosni i Hercegovini. Posljedice su prisutne i danas, i traju. Najveća
kočnica u razvoju BiH je prenošenje ratnih, nacionalističkih narativa, zapakovanih u patriotizam,
mlađim generacijama. Obavijeni govorom mržnje koji je prisutan u našem društvu kao „dio
našeg mentaliteta“, mladi ljudi su zarobljeni u jednom krugu istih politika, istih predrasuda sa
kojima se suočavaju sve poslijeratne generacije, ni krivi ni dužni.


Zašto je važno utjecati na govor mržnje kada su mladi ljudi u pitanju? U procesima odrastanja
dešava se potraga za osjećajem pripadnosti i pronalaženje identiteta, što mlade ljude može
odvesti ka radikalnim i ekstremnim ponašanjima. U potrazi za identitetom mladi ljudi su skloni
prihvatanju i novih identiteta nesvjesni šta prihvaćaju i kako to utječe na njih. Mladi ljudi brzo
razmišljaju i u toj brzini nemaju dovoljno prostora za uključivanjem kritičkog mišljenja, kojeg
svakako ne njegujemo u obrazovnim institucijama i odgojnim metodama. U pronalaženju
odgovora, mladi ljudi se često potpuno okrenu internetu, i medijima u kojima pronalaze
odgovore za svoja pitanja i tako kroje, vrlo često, pogrešnu percepciju.


Mladi često govore o ratnim zločincima kao o svojim herojima, crtaju njihove likove na
zgradama, pozivaju na mržnju. Šalju poruke koje su nastale u ratnim zbivanjima, pozivaju se na
to nerazumijevajući posljedice.


Posebna priča jesu male sredine koje su specifične po svojoj prošlosti. Jedna takva sredina je
Velika Kladuša, koja je imala svoj poseban rat, svoje posebne politike i sa kojima se danas bore
mlade generacije. Srednjoškolci, studenti koji se nađu u nekim drugim dijelovima BiH, bivaju
okarakterisani kao „babini“, „izdajnici“, iako su rođeni uveliko poslije rata. Ista podjela na
autonomaše i korpusovce se dešava između mladih ljudi koji trenutno žive na prostoru Velike
Kladuše. „Nemoj se družiti sa njim on je iz autonomaške porodice“, je rečenica koju
velikokladuški mladi ljudi često čuju u svakodnevnom životu.


Sevda Muratović, buduća studentica na nekom od fakulteta Univerziteta u Sarajevu i
dugogodišnja aktivistica na području Krajine ističe da mladi moraju biti više aktivni.
“Mi bismo voljeli da naše ličnosti gradimo okruženi sa više slobode, a manje straha. Voljeli
bismo da da se u granicama vlastite države krećemo bar podjednako slobodno kao ostatkom
svijeta. U većini slučajeva posljedice rata utječu na izbor mjesta srednjoškolskog i fakultetskog
obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja. Zbog utiska da starije generacije odbijaju ili ne umiju
riješiti probleme ove prirode, prisiljeni smo umiješati se, govoriti o ovim temama i insistirati na
nekim konkretnim koracima, donošenju i implementaciji zakona kao što je onaj o zabraninegiranja genocida. Spor je to proces ali moramo izdržati kako se iskrivljena historija zbog našeg
nemara ne bi dodatno iskrivila.“, kazala je Muratović.


Amir Purić, općinski vijećnik, novinar i aktivista nakon godina rada sa mladim ljudima
zaključuje da su mladi ljudi, rođeni poslije rata zarobljenici prošlosti, jer nikad nisu ni imali
priliku da čuju nešto drugo osim beskrajnog ponavljanja jedne te iste priče.


“Dominantan politički narativ u BiH je isti već 30 godina. Kada čitate arhivske vijesti iz 1991,
2001, 2011 i one od danas, gotovo da su identične, mijenjaju se samo akteri. U takvoj medijskoj,
političkoj i društvenoj klimi stasavaju mladi ljudi i ne znajući da žive „dan mrmota“. Orvel je 1984. napisao da „onaj ko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost“ i vladajuće nacionalne partije se čvrsto drže tog postulata. Neuporedivo više energije troše na kontroliranje narativa o ratu nego što se trude da pokušaju dati viziju ljepše i svjetlije budućnosti“, ističe Purić.


Nalazimo se u vremenu brzog odrastanja, čudnog i izazovnog. Sa žurnim napretkom tehnologije
i tehničkih dostignuća mladi su dovedeni na raskrsnicu ranog odrastanja i traženja svog mjesta u
svijetu. Suočavajući se s tim, moraju se suočavati i sa ratnom tradicijom koja najčešće potiče
govor mržnje. Boreći se s tim, bore se sami sa sobom, posebno kada odgovaraju na pitanje „Čiji
si ti? Jesi li „babin“?“.

Lajla Žalić

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Medijske inicijative u borbi protiv jezika mržnje”, kao dio
projekta Reporting Diversity network 2.0 s ciljem unaprijeđenja procesa suzbijanja govora
mržnje u medijima. Navedeni sadržaj isključiva je odgovornost udruženja Medijske inicijative.

Vezane vijesti:

MARKETING

Sudo Luka logo