Napad je počeo nedugo nakon 11 sati. Spriječen je pokušaj „niških specijalaca“ da ovladaju gradom. Isti dan je uhapšen predsjednik Predsjedništva RBiH.
Ostaci Jugoslovenske narodne armije (JNA) i paravojne snage su 2. maja 1992. godine krenuli u napad s ciljem da zauzmu zgradu Predsjedništva RBiH, Skupštinu RBiH, Centralnu banku i druge ključne institucije.
Policija, Teritorijalna odbrana i slabo naoružani dobrovoljci su zaustavili do zuba naoružane agresore i odbranili Sarajevo, a time i državu Bosnu i Hercegovinu. Zato se ovaj datum smatra jednim od ključnih u očuvanju samostalnosti i nezavisnosti zemlje.
Uspjeli izdržati
Tenkovi i oklopni transporteri su zaustavljeni nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva.
Iako je zauzimanje Sarajeva spriječeno, opsada grada je nakon toga potrajala više od 1.400 dana, pred očima cijelog svijeta. Tokom tog perioda građani su ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima i protivavionskim naoružanjem, a dodatno su iscrpljivani prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, kao i glađu. Uprkos svemu, pobijedili su odlučnost da se grad odbrani i volja za opstankom njegovih građana. Sarajevo nikada nije palo u ruke agresora.
Sasvim je izvjesno da je 2. maj bio prva i jedna od najvažnijih bitaka za Bosnu i Hercegovinu.
Dževad Topić Topa, komandant Vojne policije regije Sarajevo, govorio je u ranijem intervjuu da je presudno za odbranu grada bilo samoinicijativno djelovanje manjih grupa patriota, civila, koje su spriječile niške specijalce da preuzmu kontrolu nad centrom grada.
Otmica predsjednika
Kako je naveo, sve je počelo nakon 11 sati, kada niko nije mogao naslutiti razmjere događaja koji će uslijediti.
– Krenula je pucnjava. Granata je pala na rub tadašnje robne kuće Zema kod Centralne banke BiH. Svi smo se slučajno sklonili. Civilima sam rekao da bježe jer je već počelo. Policija je postavljala protivtenkovske mine u Titovoj ulici. U tom trenutku zapaljena je Pošta na Obali. Mislim da je to urađeno iznutra. Specijalci su se povukli i izmiješali sa civilima u podrumima. Naše djelovanje je imalo efekta. Pucnjava je trajala do večeri – ispričao je Topić.
Istog dana pripadnici bivše JNA na Sarajevskom aerodromu zarobili su tadašnjeg predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića i njegovu delegaciju, koji su se vraćali s pregovora iz Lisabona, nakon čega su odvedeni u Lukavicu. Taj događaj bio je uvod u dešavanja 3. maja, kada je JNA započela izvlačenje svojih jedinica iz kasarne na Bistriku, a nakon teških pregovora dogovorena je razmjena Izetbegovića.
Dramatični televizijski snimci tog dana obišli su svijet, uključujući i javljanje predsjednika Izetbegovića u kojem je kazao da je otet i da mu nije dozvoljen povratak u zgradu Predsjedništva BiH.
Globalnu pažnju privukle su i fotografije zapaljenih tramvaja na Skenderiji, kao i snimci eksplozije granate na uglu ulica Dalmatinska i Titova, preko puta zgrade Centralne banke BiH.
Paljenje Pošte
Paljenjem Glavne pošte u Sarajevu je prekinuto 45.600 telefonskih priključaka. Mnogi građani u općinama Stari Grad i Centar ostali su bez kontakta s porodicom i prijateljima u drugim dijelovima grada, i sa ostatkom svijeta.
Jedinice Teritorijalne odbrane i MUP-a RBiH, uz pomoć brojnih patriota, uspjele su odbiti napad i spriječiti zauzimanje Predsjedništva BiH.
Opsada duža od 1.400 dana
Ipak, Sarajevo je ostalo pod opsadom dužom od 1.400 dana. Neprijatelj, raspoređen na okolnim brdima, konstantno je držao grad pod snajperskom vatrom i granatirao civile i objekte, ali do kraja rata nije uspio prodrijeti u grad.
