“Čitanje je sanjanje otvorenih očiju…” (Anissa Trisdianty)
Čitati knjigu ne znači samo obično isčitavanje. Čitanjem knjige ulazimo u njenu dušu i prepuštamo joj da nas vodi kroz taj put mašte. Neki kažu da je čitanje dosadno, da oduzima vrijeme. A zašto je to tako, ne znam. Nije to ni oduzimanje vremena, nije ni dosadno, sve je stvar volje. Ako imamo volju, imamo sve.
Možda je to do sredine, načina odrastanja ili ipak do navike.
Možda je to… Možda je previše možda i nagađanja, previše svih pretpostavki i zanimanja za ono nebitno.
Mi smo svaka knjiga koju pročitamo, mi smo svaka riječ, rečenica koju izgovorimo. Mi smo svako naše skriveno mjesto na koje bježimo da pročitamo nekoliko stranica snova. Svaka knjiga je svijet za sebe, ona nas nauči nečemu novom, otvara nam vrata njenog svijeta i omogućuje nam da zavirimo u nepoznato.
Čitajte! Čitajte sve što vam dođe pod ruku!
Dok čitamo sve izgleda lahko,moguće i izvodivo. Vjerojatno sve i jeste moguće. Nažalost u današnjim vremenima čitalaca je sve manje, a knjige polako gube utakmicu sa svijetom modernih tehnologija. Sve se vrti oko računara, društvenih mreža i TV-a. Većina gleda filmove, knjige i ne spominju. Rijetko ko razmišlja da su nabolji filmovi snimljeni po originalnim književnim djelima.
I da… Sjećam se dana kad sam prvi put uzela knjigu u ruke, sjećam se naziva prve pročitane knjige, njezinih korica i specifičnog mirisa. Kao i trenutka kad sam bila uvučena u taj magični i pomalo nestvarni svijet. Tad, kad se to dogodilo, ostala sam tu zauvijek zarobljena.
Čitanje je prava ljubav, zbog koje zaboravimo i ugasimo sve notifikacije. Knjige su snovi. Možete otputovati na mjesta koja samo možete zamisliti. Bila realna ili izmišljena, ali je činjenica da nam određene knjige to omogućuju.
Koliko god nam napredne tehnologije (internet, društvene mreže, televizija) omogućuju nova saznanja, isto tako pretjerana upotreba može loše utjecati na nas, našu psihu, naša osjećanja. Kod čitanja knjiga to je nešto u potpunosti drugo, tako se tokom procesa čitanja u mozgu dešavaju različiti procesi a oni su takvi da potpomažu naš intelektualni razvoj. Čitanjem se trenira mozak, kao što se trčanjem treniraju mišići, obogaćuje se riječnik što nam daje samopouzdanje prilikom verbalne komunikacije.
Za sve one koji su u dilemi šta čitati u narednom periodu, preporučila bih 5 naslova koje bi mladi obavezno trebali pričitati:
- „Lirik“ (Alma Taletović)
- „Hiljadu sjajnih sunaca“ (Khaled Hosseini)
- „Derviš i smrt“ (Meša Selimović)
- „Nema opravdanja“ (Brajan Trajsi)
- „Naše muđutim je rat“ (Nura Bazdulj Hubijar)
Čitanjem knjige ulazimo u njen svijet i kroz likove doživljavamo avanture koje vjerojatno nikad nećemo u stvarnom životu, smijemo sa likovima, plačemo,nerviramo se, radujemo i tugujemo. Granica u glavi nema. Ponekad provedem noć uz knjigu i onda negdje usput primjetim da sunce polako izlazi, a ja i nisam svjesna da sam čitala cijelu noć jer mi uzbudljivi sadržaj nije dao da zaspim. Iako sam sa nepunih 15 godina do sada pročitala nekoliko stotina knjiga, još uvijek se nisam zasitila čitanja i jedva čekam nove naslove i uzbuđenja koja mi knjiga omogućuje.
Projekat se realizira zahvaljujući podršci Bosnia and Herzegovina Resilience Initative (BHRI), projekta kojeg implementira Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a kojeg finansira Austrijska razvojna saradnja #iom #iombih #bhri IOM Bosnia and Herzegovina #youthconnectedforchange Austrian Development Agency #creatingperspectives #strongertogether #leavenoonebehind #TeamADA
#austriandevelopmentcooperation #austriandevelopmentagency #ADA
Trend radio
