Sedma epizoda o usponu na bh planinine je tu, ujedno je zadnja vezana za projekat ”Jedan dan na planini”, a kao šlag na kraju, osvojen je najviši vrh u BiH-planina Maglić. U nastavku o usponu na Maglić piše Hasan Mujakić;
Nakon šest prijašnjih uspona i reportaža, došli smo i do posljednje destinacije u sklopu projekta “Jedan dan na planini”. Za kraj projekta kao posljednja sedma destinacija izabrana je naravno najviša tačka Bosne i Hercegovine, planina Maglić sa svojih impozantnih 2386 metara nadmorske visine!
Planina Maglić se nalazi oko 20 km jugozapadno od Foče uz državnu granicu Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Omeđena je rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku. Područje oko planine obraslo je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica nalazi se na oko 1600 metara nadmorske visine, a iznad te visine nalazi se plato s pašnjacima i brojnim grebenima i vrhovima. Zanimljivost Maglića je da se u njegovim obroncima krije i Perućica, najveća prašuma u Europi te veliki cirk Urdeni dolovi sa Trnovačkim
jezerom koje je smješteno na 1517 metara nadmorske visine. Iz Jablanice preko Sarajeva pa prema Foči sa svojim kolegom i pomoćnikom Nihadom Ćosićem krenulo se u 5h.
U Sarajevu su nam se pridružili naš vodič Amer Kajtaz i još jedan kolega planinar, Faruk Mašnić. Uspon na Maglić je obavljen na vrući augustovski dan, no materijal nastao sa ove reportaže sam sačuvao za sami kraj projekta, jer se ipak radi o najvećem vrhu naše zemlje. Četveročlana ekipa je u Nacionalni Park Sutjeska stigla u 9:30h. Po ulasku u Nacionalni park prvo smo se zaputili na vidikovac Dragoš Sedlo sa kojeg smo mogli uživati u pogledu na prašumu Perućicu i vodopad Skakavac. Vodopad Skakavac se u srcu prašume obrušava sa visine od preko 70 metara i do njega se dolazi samo uz asistenciju rendžera Nacionalnog parka.
Automobile smo parkirali na polaznoj tački uspona, Dernečištu, sa koje smo krenuli prema Magliću. Prvi dio staze prema Magliću ide kroz šumu, a na većim nadmorskim visinama od oko 1600 m dolazi se do otvorenog terena i prvih pogleda iz podnožja na bh. giganta. Ovaj dio staze prolazi relativno laganom šetnjom pašnjacima, sve dok se ne dođe pod samu planinu. Uspon uz stijene Maglića vrši se via ferrata, uz pomoć sajle koja je na ovoj strani u prilično dobrom stanju. Sam uspon nije fizički bio zahtijevan, ali zahtjeva oprez zbog jako strmih stijena uz koje ide ferrata. Tu se preporučuje i dodatna oprema u vidu rukavica i kacige. Uspon uz Ferratu trajao je nešto više od sat vremena, a ovom stazom izbije se na
planinski prijevoj između bosanskog Maglića (desno) i crnogorskog Maglića (lijevo). Naša ekipa se odlučila prvo da se ide na crnogorski Maglić (dva metra višlji od bosansko-hercegovačkog Maglića), budući da se u tom trenutku našeg izlaska na prijevoj na bosansko-hercegovačkom Magliću nalazilo 50-ak planinara.
Do crnogorskog Maglića nam nije mnogo trebalo, i sam izlazak na ovaj vrh je protekao u laganoj šetnji. Crnogorski Maglić (2386 m) je obilježen kamenom kupom, a sa njega se pruža prelijep pogled na Trnovačko jezero. Nakon kraćeg odmora i fotografisanja vraćamo se u sedlo između dva vrha i krećemo na bosansko-hercegovački Maglić, najvišu tačku BiH. Izlazak na bosansko-hercegovački Maglić je ipak malo izazovniji i strmiji, no i taj uspon je brzo savladan i našli smo se na vrhu BiH, planini Maglić.
Maglić je veoma popularna planinarska destinacija, a jedan od razloga njegove popularnosti je i pogled koji se pruža sa ovog vrha. Brojni planinski vrhovi Bosne i Hercegovine i Crne Gore su u njegovom vidokrugu, i u ovom pogledu smo uživali skoro sat vremena budući da nas je vrijeme i ovaj put poslužilo.
Da stignemo se vratiti do auta prije mraka, povratak smo obavili istom rutom. Silazak niz ferratu je na nekim mjestima predstavljao veći izazov od uspona, ali uz dovoljno opreza sve je prošlu u najboljem redu. Do automobila smo stigli u suton dana, tako da planirana posjeta Memorijalnom kompleksu Tjentište je morala biti odgođena za neki drugi put.
Ovom foto i video reportažom završen je projekt „Jedan dan na planini“. Nadam se da ste u prethodnim mjesecima uživali u ljepotama bh. planina kroz fotografije i video priče. Naravno, ovo nije kraj ovakvim reportažama, jer i u narednom periodu, autor ovog teksta planira upoznavati prirodne ljepote Bosne i Hercegovine i dijeliti to sa vama.
Ovaj projekt se realizirao u sklopu Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP – Independent media empowerment program), a kojeg u BiH implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Hasan Mujakić
