Prije tačno 33 godine 27. juna 1992. specijalne srpske vojne formacije koje je predvodio zločinac Milan Lukić, počinile su najmonstruozniji zločin nad Bošnjacima na teritoriji općine Višegrad.
U kući Mehe Aljića na Bikavcu živi su spaljeni 72 bošnjačka civila uglavnom žene, djeca i stariji.
Zločin na Bikavcu izvršen je svega 13 dana nakon “žive lomače” u Pionirskoj ulici 14. juna 1992. godine.
“Krvoločne zločinačke zvjeri, očigledno nezadovoljne obimom i monstruoznošću zločina spaljivanja u Pionirskoj ulici, planirali su, pripremili i organizirali drugi, po obimu i monstruoznosti najmasovniji i najokrutniji zločin na Bikavcu s namjerom potpunog ostvarenja veliko državnog, genocidnog i zločinačkog projekta stvaranja etnički čistih srpskih teritorija”, ističe prof.dr. Ermin Kuka, naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Najmlađe žrtve ovog zločina su djeca Esada Tufekčića, jednogodišnji Ensar i petogodišnja Elma. Jedina preživjela je Zehra Turjačanin, koja je bila ključni svjedok na suđenju u Haškom tribunalu, ne samo u smislu dokumentiranja zločina, već i njegovog procesuiranja i presuđivanja.
“Zehra je doživjela da joj pred očima budu živi spaljeni članovi porodice i drugi ljudi”, kaže Kuka.
