Građani Bosne i Hercegovine suočavaju se s novim valom poskupljenja koji sve snažnije pogađa kućne budžete. Godišnja inflacija u septembru dostigla je šest posto, dok su troškovi prijevoza u samo godinu dana porasli za čak 27,6 posto. Značajno su poskupjeli i stanovanje, električna energija, plin i drugi energenti, zbog čega sve veći dio porodičnih primanja odlazi na osnovne životne potrebe.
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za septembar 2026. godine, potrošačke cijene bile su za 1,2 posto više nego u augustu, dok su u poređenju sa septembrom prošle godine porasle za šest posto.
Ovi podaci potvrđuju nastavak pritiska na životni standard stanovništva, posebno porodica s nižim primanjima, penzionera i građana koji najveći dio mjesečnih prihoda izdvajaju za stanovanje, prijevoz, hranu i režijske troškove.
Najveći godišnji rast cijena zabilježen je u sektoru prijevoza, gdje su troškovi povećani za čak 27,6 posto. To znači da je prijevoz koji je prije godinu dana koštao 100 KM, prema prosječnom rastu cijena u ovoj kategoriji, sada skuplji za gotovo 28 KM.
Posebno zabrinjava činjenica da poskupljenje prijevoza ne pogađa samo vozače i građane koji svakodnevno putuju na posao. Veći troškovi goriva i transporta mogu utjecati i na cijene robe, distribucije, dostave i brojnih drugih usluga.
Odmah iza prijevoza nalaze se troškovi stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih energenata, koji su na godišnjem nivou porasli za 12,7 posto.
Dolaskom hladnijeg vremena i početkom sezone grijanja, upravo bi ovi izdaci mogli predstavljati dodatno opterećenje za brojna domaćinstva.
Koliko su poskupljenja izražena pokazuje i podatak da su samo tokom septembra, u odnosu na august, cijene prijevoza porasle za 3,4 posto, dok su troškovi stanovanja i režija povećani za dodatnih 2,5 posto.
Rast cijena zabilježen je i u drugim kategorijama. Odjeća i obuća u septembru su poskupjele za 2,6 posto u odnosu na prethodni mjesec, obrazovanje za 1,8 posto, hrana i bezalkoholna pića za 0,6 posto, a proizvodi i usluge u zdravstvu za 0,5 posto.
Na godišnjem nivou zdravstveni proizvodi i usluge skuplji su za 5,8 posto, dok su cijene u restoranima i hotelima porasle za 4,3 posto.
Iako statistika pokazuje da su hrana i bezalkoholna pića u prosjeku jeftiniji za 0,1 posto nego u septembru prošle godine, to ne znači da su građani osjetili značajnije rasterećenje prilikom svakodnevne kupovine.
Naime, pojedini prehrambeni proizvodi mogu poskupjeti, dok drugi pojeftine, pa ukupni prosjek ne mora odražavati iskustvo svakog domaćinstva.
Slično je i s odjećom i obućom, čije su cijene na godišnjem nivou niže za 6,9 posto, iako su tokom septembra zabilježile mjesečni rast.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da inflacija direktno umanjuje kupovnu moć novca.
Primjera radi, za robu i usluge koje su u septembru prošle godine u prosjeku koštale 1.000 KM, danas je potrebno izdvojiti približno 1.060 KM. Za istu potrošačku korpu vrijednu 2.000 KM potrebno je oko 120 KM više.
To znači da građani čija primanja nisu rasla u skladu s inflacijom za isti novac mogu kupiti manje proizvoda i usluga nego prije godinu dana.
Dodatni podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da je godišnja inflacija u Federaciji BiH u septembru iznosila 5,7 posto, dok su cijene u odnosu na august porasle za 1,4 posto.
U Federaciji BiH prijevoz je na godišnjem nivou poskupio čak 27,9 posto, a troškovi stanovanja i energenata 11,9 posto. U periodu od januara do septembra potrošačke cijene bile su u prosjeku 4,6 posto više nego u istom periodu prethodne godine.
Ovakvi podaci pokazuju da se rast cijena ne odnosi samo na jednu kategoriju proizvoda ili usluga, nego predstavlja širi ekonomski problem koji zahtijeva pažnju nadležnih institucija.
Posebno je teško građanima koji svakodnevno putuju na posao, porodicama koje otplaćuju kredite i plaćaju stanarinu, kao i penzionerima čija primanja često ostavljaju malo prostora za nepredviđene troškove.
U takvim okolnostima svako novo poskupljenje goriva, grijanja, električne energije ili osnovnih usluga dodatno smanjuje raspoloživi dio kućnog budžeta.
Zbog toga se sve ozbiljnije postavlja pitanje koliko rast plaća i penzija uspijeva pratiti povećanje životnih troškova, ali i koje mjere nadležne institucije mogu poduzeti kako bi ublažile posljedice inflacije.
Dok statistika bilježi inflaciju od šest posto, građani koji najveći dio svojih prihoda troše na prijevoz, grijanje i režije mogu osjećati znatno veći finansijski pritisak.
Najnoviji podaci još jednom pokazuju da rast cijena nije samo ekonomski pokazatelj. On direktno utječe na svakodnevni život, mogućnost štednje i finansijsku sigurnost porodica širom Bosne i Hercegovine.
A pitanje koje sve više građana postavlja jeste jednostavno: Koliko još mogu rasti troškovi života prije nego što plaće i penzije prestanu biti dovoljne za podmirivanje osnovnih potreba?
