Evropska unija od sredine naredne godine uvodi najopsežnije promjene migrantske politike u posljednjem desetljeću. Ministri unutarnjih poslova država članica u Briselu su postigli dogovor o ključnim uredbama koje čine osnovu novog Pakta o migracijama, čime je otvoren put završnim pregovorima s Evropskim parlamentom.
Suština reforme je jasna: strože kontrole, brže procedure i veći fokus na vraćanje migranata koji ne dobiju pravo boravka. I dok Unija nastoji rasteretiti svoje članice, posljedice tih odluka mogle bi se snažno preliti na zemlje zapadnog Balkana, a posebno na Bosnu i Hercegovinu.
Jedan od centralnih elemenata novog pakta je uspostava tzv. fonda solidarnosti, iz kojeg će se pomagati državama članicama koje su pod najvećim migrantskim pritiskom – prije svega Italiji, Grčkoj, Španiji i Kipru.
Pomoć se može realizirati na tri načina: finansijskim uplatama, tehničkom podrškom ili prihvatom tražitelja azila. No, istovremeno je dijelu zemalja, među kojima su Hrvatska, Austrija i Poljska, omogućeno potpuno ili djelomično izuzeće od tih obaveza, uz obrazloženje da su i same bile izložene migrantskom pritisku prethodnih godina.
Takva “fleksibilna solidarnost” u praksi znači da teret migracija ostaje koncentriran na rubnim područjima EU – i neposredno izvan njih.
EU je prvi put uspostavila jedinstvenu listu tzv. sigurnih zemalja porijekla, čiji će državljani znatno teže dobiti međunarodnu zaštitu. Na listi su, između ostalih, Maroko, Tunis, Egipat, Indija i Kosovo.
Zahtjevi njihovih državljana rješavat će se već na granici, u ubrzanoj proceduri, s velikom vjerovatnoćom odbijanja. Time se dodatno smanjuje mogućnost zadržavanja u državama članicama, ali se istovremeno povećava pritisak na zemlje tranzita.
