Hrabra Kladuščanka Zemina Suljanović svoj život je stavila između korica. Nakon dugo godina razmišljanja, istraživanja i pisanja, Zemina je prošle godine završila pisanje svoje knjige pod nazivom ”Tkaljo moja tiha ”.Hrabra je, jer njena priča je teška i malo bi se ljudi usudilo podijeliti je sa publikom. U knjizi se govori o istinitom događaju koji je obilježio život Zeminine gluhonijeme majke Feride koja je silovana kada je imala svega 15 godina. Silovali su je ljudi koji su je trebali zaštiti i braniti od drugih. Iz tog neljudskog čina rođena je Zemina, koja je ubrzo nakon rođenja odvojena od majke. Zeminu su dali na usvajanje porodici Pehlić koja je živjela u velikokladuškom naselju Trnovi, u porodicu koja je već imala devetoro djece, a u kojoj je Zemina i odrasla.
Kako nam je rekla, knjigu je Zemina posvetila svojoj mami Feridi koja ju je rodila i koja ju je vidjela samo po rođenju, jer je umrla dvije godine poslije Zemininog rođenja. Druga osoba kojoj je posvetila knjigu bila je njena druga majka Hanka, koja ju je primila u svoju mnogočlanu porodicu i kod koje je odrasla.
U ova četiri mjeseca, koliko je već prošlo od promocije, Zemina nam kaže da su reakcije ljudi, čitaoca uglavnom pozitivne.
“Bezbroj poziva, veliki broj poruka, bezbroj čestitki i riječi podrške iz svih zemalja širom svijeta.. Izdavanje knjige cijelo vrijeme prati i velika zainteresiranost kako lokalnih, tako i regionalnih medija. U januaru ove godine je snimljen i dokumentarni film, a tu su i ponude za prijevod knjige na engleski i njemački jezik”, istakla je Zemina.
Zemina je od svoje dvanaeste godine stalno zapisivala sva dešavanja, pjesmice, stihove. A najviše je pisala o svom životu, rođenju, rodbini i potomstvu.Zapisivala onako kako je čula od drugih.U početku je to bilo, kako Zemina kaže, s brda s dola, pisala je u prekidima, odustajala, kolebala se, pa opet nastavljala, pa onda je i rat učinio svoje i sve je to ličilo na neko neuredno štivo. U jednom momentu je preko svoje prijateljice došla do nastavnice Fikrete Muslić, pa je odlučila da svoju svaštaru preda Fikreti, bilo je to prije dvanaest godina.
“ Samo sam joj rekla pročitajte ovo i ništa više, nakon nekoliko dana kad smo se ponovo srele, Fikreta me upitala zašto sam baš njoj dala tekst, i šta planiram da uradim sa njim. Ja sam samo rekla ni sama ne znam zašto, da trenutno nemam ništa u planu“, ističe Zemina.
Punih 11 godina ove bilješke stajale su kod Fikrete Muslić, a za sve to niko nije znao osim njih dvije. Stajalo je sve dok Zemina nija skupila dovoljno hrabrosti i samopouzdanja da istinu u svoju tešku sudbinu podijeli sa javnošću.
„Za objavu ove istinite priče trebalo mi je mnogo i hrabrosti, snage i vremena. Što se tiče same knjige ne bi je svrstala u književno djelo, jer to nije toliko ni bitno kad istinite priče pričaju obični ljudi, ja nisam pisac po profesiji i htjela sam da bude baš napisana onako kako sam je pisala kao dijete, bez uljepšavanja i dodavanja”, rekla nam je Zemina.
Godinama je pisala, skupljala dokaze, tragala o svom životu, jednostavno tragala o sebi, a nakon odluke o objavi knjige Zemina se osjećala rasterećeno. Sama pomisao da njena mama nije mogla progovoriti, drago joj je da je ona uspjela biti njen glas. Zemina je ovom knjigom postala i glas svih žena koje su prošle kroz slične situacije i opomena nadležnim institucijama za procesuiranje i kažnjavanje počinitelja ovakvih zlodjela.
Od samog stvaranja i rada na realizaciji knjige, Zeminina ogromna podrška, kako nam je rekla, bila je njena porodica, kao prijatelji i poznanici.
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina ResilienceInitiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uzfinansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Lajla Žalić /Trend radio
