Kinesku društvenu mrežu TikTok svakodnevno koristi oko 689 miliona ljudi širom svijeta i uglavnom im služi za razonodu. Međutim, iza naizgled zanimljivih i šaljivih videa se kriju mnogo ozbiljniji problemi, a prije svega utjecaj na psihičko zdravlje mladih, tvrde stručnjaci.
Nekontrolisano korištenje društvenih mreža, a posebno TikToka potencijalno može prouzrokovati određenu vrstu psihičkih devijacija, a sve zbog želje da se mladim pratiteljima prikažu u najboljem mogućem svjetlu. Postoji velika mogućnost da ovo postane dugoročna pojava kod onih koji nemaju mjeru prilikom korištenja TikToka.
Psiholog Čedomir Novaković za Klix.ba govori kako je u javnom prostoru postalo nepoželjno ostati “sakriven”.
“Sve što je na društvenim mrežama je vrsta javnosti koju prati određena doza popularnosti. Ljudi su protiv anonimnosti, tj. potpune nepoznatosti ili sklonjenosti u nekom budžaku ili ćošku. Društvene mreže im omogućavaju da nešto ispune, bez obzira na to da li je to nešto pametno, korisno ili progresivno. Slobodno mogu reći da je to neka vrsta osobne potrebe pojedinca da izađe u javnost, makar i glupošću”, pojašnjava on.
Mladi u opasnosti
Svaka društvena mreža prilikom pokretanja svoje platforme uvijek ima u vidu kakvu publiku želi privući, a gotovo uvijek su to mlađe generacije koje su, nažalost, i najosjetljivije u psihičkom smislu.
“Za neke društvene mreže se čak prave igre koje su vrlo opasne za populaciju koja ih prati i na neki način kopira. Nije slučajno da je TikTok mreža pretpostavila da će je konzumirati mlađe osobe, jer je garnirana svijetom umjetnosti, muzike, filma, sporta, što mladi ljudi više prate za razliku od politike, ekonomije i slično. Sve društvene mreže i mediji opstaju na račun popularnosti i brojnosti, tako da je takva matematika jedno od načela širenja tih mreža”, kaže on.
U današnjem vremenu ne treba vjerovati u tvrdnju kako roditelji imaju apsolutni autoritet. Postoji veliki broj primjera kako su djeca posredstvom interneta nastradala na razne načine i to je najveća mana modernizacije.
“Niko ne govori o tome, niti može pretpostaviti u kojoj mjeri je nešto dozvoljeno i koliko to treba kontrolisati ili čak ograničavati. Na neki način se ta odluka ostavlja roditeljima, a oni, koliko god htjeli kontrolisati svoju djecu kada je riječ o mrežama i medijima, to ipak ne mogu. Skoro svako dijete ima mobitel i mogućnost da pristupi ovakvim sadržajima na različite načine i u tome leži opasnost”, govori on.
