U Škotskoj široke linije razdvajanja ostaju iste. S jedne strane zagovornici nezavisnosti, a s druge pristaše statusa quo, ostanka u uniji s Engleskom, Velsom i Sjevernom Irskom, koja traje više od 300 godina.
Brexit, koronavirus i interna kriza Škotske nacionalne stranke (SNP) zbog postupanja s optužbama za seksualno zlostavljanje protiv bivšeg prvog ministra Alexa Salmonda su događaji koji su utjecali na javnost još od odbijanja nezavisnosti 2014. godine.
Sedam godina kasnije, i s ubrzanim približavanjem majskih izbora za škotski parlament, nacionalisti su optimistični.
“SNP će naporno raditi za svaki glas i ništa neće uzimati zdravo za gotovo. Podrška SNP-u jedini je način da se garantuje da je budućnost Škotske u našim, a ne u rukama Borisa Johnsona “, rekla je zamjenica predsjednika SNP-a Westminster Kirsten Oswald.
“Sve je veći broj ljudi koji mijenja stav po pitanju nezavisnosti i želi vidjeti kako se Škotska osamostaljuje kako bismo mogli izgraditi pravednije društvo” ističe Kirsten.
Prije sedam godina freelenserki Pauli Kribby nezavisnost se nije činila ispravnim potezom. Velika Britanija bila je prilično prosperitetna, napredna i stabilna. Brexit, grom iz vedra neba koji je malo ko predvidio 2014. godine, je promijenio njeno mišljenje.
“Odlazak Britanije iz EU uvijek je bio izuzetno regresivan korak, ali stvarnost se pokazuje još gorom nego što sam očekivala”, rekla je Paula, sada članica SNP-a.
“Propast škotskog ribolova, pogoršanje asortimana i kvalitete svježe hrane u supermarketima, poteškoće s slanjem predmeta u Evropu, maloumna, kratkovidna ludost da nije zadržan program Erasmus, sve je to užasno”, dodala je.
Gotovo dvije trećine Škota odbilo je izlazak iz EU 2016. godine, što je uveliko povećalo podršku SNP-u. Istraživanja pokazuju da će većina Škota dati podršku stranci na majskim izborima za škotski parlament, a 63 posto glasača podržava povratak u članstvo EU. Međutim, nije sve tako jednostavno.
“S Republikom Irskom i Sjevernom Irskom vidjeli smo koliko je teško imati kopnenu granicu između EU i države koja nije članica EU. Kad bi se Škotska osamostalila i pridružila Europi, granica s Engleskom bila bi otežavajuća okolnost”, kaže IT stručnjakinja Heather Herbert.
Herbert je ranije bila za nezavisnot, što je govorilo o njenim progresivnim vrijednostima i liberalnoj politici, ili je barem tako mislila. U godinama koje su slijedile uznemirujuća podzemna struja etnonacionalizma i onoga što ona smatra LGBT mržnjom počela je izbijati s rubova separatističkog pokreta, kaže trans aktivistica.
“Kampanja za nezavisnost maskira puno mržnje, jedan od razloga što je više ne mogu podržati”, rekla je Herbert.
Neki su protiv referenduma u vrijeme dok se zemlja još uvijek suočava s pandemijom. Pa čak i glasači za napuštanje Velike Britanije kažu da sada nije vrijeme.
Drugi počinju osjećati da je SNP jednostavno predugo na vlasti. Johnu Donaldsonu, iz Glasgowa, dosta je trenutne vlade, iako je podržao nezavisnost, sada je potpuno protiv odvajanja.
“Mrzim ovo što za sve krivimo Westminster, ponašajući se uvijek kao žrtva”, ističe John, te dodaje da je mentalitet žrtve vrlo nezdrav.
Iako je stranka postigla napredak u nekim ključnim područjima, poput pristupačnog smještaja i troškova lijekova, njeni domaći uspjesi su neujednačeni. Škotske škole u međunarodnom kontekstu stoje loše te i dalje postoji neprihvatljiv jaz u postignućima. Također, Škotska ima veliki problem sa velikim brojem ovisnika.
Veliki posao je pred nacionalistima, ako misle u maju osvojiti većinu, ključnu za održavanje novog referenduma o nezavisnosti, moraju privući neodlučne glasače.
Ipak, najveći izazov za SNP ostaje uvjeriti većinu glasača da nezavisnost neće biti historijska greška.
Izvor: klix.ba
