Šetnja grebenom olimpijske ljepotice planine Bjelašnice je iskustvo koje mora doživjeti svaki
zaljubljenik u prirodu. Radi se o planini u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, a njen najviši vrh,
Bjelašnica (popularni naziv Opservatorij) je ujedno i najviša stalno naseljena tačka u BiH. To je iz
razloga što se na vrhu nalazi meteorološka stanica koja, uz privremene prekide u radu za vrijeme
ratova, radi od 1894. godine.
Bjelašnica je prostrana krška visoravan koja se dužinom od 30 km pruža pravcem sjeveroistok-jugozapad,
a širina joj varira između 10 i 20 kilometara. Najviši vrh Bjelašnice, po kojem je cijela planinska skupina
dobila ime, uzdiže se na 2067 metara nadmorske visine. Na samom vrhu Bjelašnice pored meteorološke
stanice nalazi se i objekat izgrađen za potrebe Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Sa ovog
objekta koji je služio kao restoran kretao je i olimpijski skijaški spust, i to sa krova zgrade jer je
organizatorima za potrebe spusta nedostajalo nekih 10-ak metara visinske razlike. Restoran danas ne
radi, a jedino je u funkciji ski lift.
Od ostalih vrhova na Bjelašnici svakako treba izdvojiti drugi po visini vrh i najudaljeniji od ostalih, Krvavac
(2061 m), zatim vrhove Velika i Mala Vlahinja (2055 m), Žuti cvijet (2026 m), Hranisava (1964 m) i Obalj
(1896 m). Raspon Bjelašnice omeđen je kanjonom rijeke Rakitnice na jugu, Neretvom na zapadu,
planinom Igman na sjeveroistoku i planinom Ivan na sjeverozapadu. Na Bjelašnici postoji mnogo
planinarskih domova, a najpoznatiji su Podgradina, Stanari, Sitnik, Javornik, te Bijele vode. Također
postoji mnogo markiranih staza, ali se neiskusnim planinarima ne preporučuje da idu sami.
Naš uspon krenuo je iz Štinog dola, koji se nalazi tik pod samim vrhom Bjelašnice. Nekih 500 metara
visinske razlike sa vrlo strmim usponom (ako se odlučite direktno uz planinu, a ne serpentinski put) se uz
odmore savlada za nešto više od sat vremena, i već ste na najvećom vrhu. No, tu avantura tek počinje.
Nakon zadržavanja kod Opservatorija radi odmora i fotografisanja, krenuli smo južnim grebenom
Bjelašnice prema našoj najudaljenijoj tački dana, vrhu Mala Vlahinja. Prije Male Vlahinje prošli smo kraj
urušenih objekata JNA, koji su uništeni u NATO bombardovanju 1995. godine. Od tada, pa sve do danas,
samo hrpa betonskih ruševina svjedoči o nekad funkcionalnoj vojnoj bazi na vrhu planine.
Greben Bjelašnice i Vlahinje je ujedno i glavni bjelašnički greben koji predstavlja planinu Bjelašnicu u tzv.
„užem smislu“. Na zapadu je omeđen Mrtvanjem i Krvavcem, s juga Dugim Poljem i Ivanovim Dolom.
Prema sjeveroistoku i sjeveru, na njega se nastavlja šumovita visoravan Igmana, koja se strmo ruši u
Sarajevsko polje i prema istoku u dolinu rijeke Željeznice. Igman je od Bjelašnice odijeljen visokim
poljima, koja se paralelno pružaju s njenim glavnim grebenom . To su Malo i Veliko Polje, Grkarica i Babin
Do. Sve do novije jače turističke popularizacije predjela oko bjelašničkih sela Umoljana i Lukomira,
planinska skupina Vlahinje i vrha Bjelašnice bila je najposjećenije područje masiva, prije svega zbog
njezine prometne pristupačnosti, izgrađenih planinarskih objekata, te odličnog pogleda.
Nakon još jednog odmora na vrhu Mala Vlahinja, krenuli smo da se prebacimo na južni greben gdje su
nas čekale još tri kote iznad 2000 metara. Na ovom dijelu Bjelašnice, omeđenom planinama Treskavicom
s istoka, Visočicom s juga, te bjelašničkim vrhom Obalj sa zapada, prostire se valovita visoravan koja se
naziva Bjelašnički plato. Ovuda vode glavni bjelašnički putevi i ovdje se smjestilo najviše njezinih stalnih
naselja. Sam plato je prekrasan i u nekoliko navrata prizori te prosto natjeraju da staneš i diviš se
ljepotama prirode koja se pruža pred očima. Sa vrha Žuti cvijet popriječili smo prema serpentinama ispod
Opservatorija kako bi smo što prije došli na padinu ispod Štinog dola i nastavili sa strmim spustom. Kiša
nas je poštedila i prve lagane kapi smo osjetili kad smo već došli do auta. Nakon 20-ak kilometara hoda,
sedam osvojenih vrhova, lagano se može doći do sljedećeg zaključka: planina Bjelašnica je definitvno
mjesto kojem se treba vraćati iznova, te detaljno istraživati sve njene prekrasne predjele.
Autor: Hasan Mujakić
